Lanzarote s jednogodišnjakom – bez žurbe
- 3 days ago
- 7 min read
11. – 18. rujna 2025. | Dijete: 1 godina i 5 mjeseci
Kad nekome spomenete Kanarske otoke, većina odmah pomisli na plaže, palme i cjelogodišnje sunce. Lanzarote je nešto sasvim drugo.
To je otok na kojem ćete se često osjećati kao da ste sletjeli na drugi planet. Umjesto zelenih šuma dočekat će vas crna lava, vulkani, kaktusi, oceanske litice i krajolici koji izgledaju gotovo nestvarno.
Prijatelji su nam preporučili upravo Lanzarote jer su ga već obišli s dvoje male djece. Nakon dosta istraživanja odlučili smo se za Playa Blancu, dio otoka za koji smo pročitali da je nešto zaštićeniji od vjetra. Mislim da je to bila odlična odluka.
Mi smo na Lanzarote putovali kada je naš Aron imao godinu i pet mjeseci. Tek je prohodao, još je spavao dva puta dnevno i bilo nam je važno pronaći destinaciju koja neće biti stresna ni za njega ni za nas. Ako nam se negdje ostajalo duže, ostali bismo. Ako nam se nije svidjelo, otišli bismo.
Više ne putujemo kako bismo mogli reći da smo "vidjeli sve". Putujemo da bismo doživjeli mjesto. I da bismo se kući vratili odmorni. I mislim da upravo zbog toga s ovog putovanja donosimo ljepše uspomene.
Zašto Lanzarote izgleda potpuno drugačije od ostalih otoka?
Prije nego što krenem pisati o našem putovanju, mislim da vrijedi razumjeti jednu stvar.
Lanzarote nije takav slučajno. Između 1730. i 1736. godine dogodile su se jedne od najvećih vulkanskih erupcija u europskoj povijesti. Šest godina lava je prekrivala sela, polja i vinograde te zauvijek promijenila izgled otoka.
Velik dio poljoprivrednog zemljišta bio je uništen, stanovnici su morali napustiti svoje domove ili potpuno promij eniti način života, a krajolik koji danas gledamo nastao je upravo tada.
Ono što je posebno fascinantno jest činjenica da su ljudi umjesto borbe protiv prirode naučili živjeti s njom. Upravo zahvaljujući vulkanskom pepelu danas postoji vinska regija La Geria, jedna od najneobičnijih na svijetu.
Putovanje avionom s jednogodišnjakom
Na Lanzarote smo letjeli direktnim letom iz Zagreba. Prednost putovanja s bebom mlađom od 2 godine jest jako jeftina karta, ali sjedi na vama - nema svoju sjedalicu. Let traje dosta dugo pa sam iskreno bila malo nervozna. Bez razloga. Aron je to odradio odlično.
Prije puta nazvala sam Ryanair i pitala može li se naša Deuter nosiljka računati kao jedan od dva besplatna dječja artikla. Odgovor korisničke podrške bio je da ne može. Ali u stvarnosti...
Na odlasku i povratku osoblje na oba aerodroma prihvatilo ju je bez ikakvih problema i nismo platili ništa dodatno. Naravno, ovo je bilo naše iskustvo i ne znači da će uvijek biti isto, ali nama je prošlo potpuno bez komplikacija.
Rent-a-car
Automobil smo rezervirali preko AutoReisena. Preuzeli smo ga odmah na aerodromu. Dječja sjedalica preuzima se iz njihovog parkiranog kombija na parkingu. Cijeli postupak bio je brz i jednostavan, a automobil nas je bez problema služio cijeli tjedan. Da ponovno idemo na Lanzarote, odabrali bismo isto.
Smještaj – Playa Blanca
Nakon dosta istraživanja odabrali smo Grupotel Flamingo Beach u Playa Blanci. Pokazao se kao pun pogodak. Resort je izrazito baby friendly. Svugdje se može s kolicima. Istovremeno ima i odvojene dijelove za odrasle, čak i u restoranu. To mi se posebno svidjelo jer svatko može pronaći svoj mir.
Imali smo uključen doručak. Nije bio spektakularan, ali bio je raznolik, ukusan i sasvim dovoljan za početak dana prije istraživanja otoka. Postoje vanjski bazeni i prekrasna pješčana plaža odmah ispod resorta. I golubovi koji su valjda jedna od najzanimljivijih stvari na svijetu?? :)
Nosiljka ili kolica?
Ako bih smjela dati samo jedan savjet roditeljima koji putuju na Lanzarote, bio bi vrlo jednostavan.
Ponesite kvalitetnu nosiljku. Mi smo koristili i Ergobaby i Deuter i praktički svaki dan bila je na nama. Kolica smo koristili gotovo isključivo za šetnje gradom.
Što vidjeti na Lanzaroteu:
mjesta koja su nas oduševila (i jedno koje baš i nije)
Montaña Roja – vulkan koji nam je bio doslovno iznad smještaja
Ako odsjedate u Playa Blanci, nemojte propustiti Montaña Roju.
Radi se o ugašenom vulkanu koji se uzdiže iznad mjesta, a do vrha vodi planinarska staza srednje zahtjevnosti. Nagrada je pogled od gotovo 360 stupnjeva na Playa Blancu, ocean i okolne vulkanske brežuljke.
Jedan od najljepših trenutaka cijelog putovanja bio je upravo ovaj uspon. Aron je bio u Deuter nosiljci, a vjetar je bio toliko jak da smo kišnu navlaku iskoristili kao improvizirani vjetrobran. Uz svo puhanje, spavanac je odrađen :)
Las Grietas – priroda bez ulaznica
Za ovu lokaciju saznala sam zahvaljujući jednom blogu. Parking je uz samu cestu, nije specijalno označen, ali se nađe bez problema.
Las Grietas su prirodne pukotine nastale u vulkanskoj stijeni, a šetnja između njih potpuno je drugačiji doživljaj od svega što smo do tada vidjeli. Nema ulaznice. Nema organiziranog obilaska.
Samo priroda.
La Geria – vinogradi kakve još nismo vidjeli
Da mi je netko prije putovanja rekao kako izgledaju vinogradi na Lanzaroteu, vjerojatno mu ne bih vjerovala. Nakon vulkanskih erupcija stanovnici su otkrili da vulkanski pepeo zadržava vlagu pa su svaku lozu posadili u vlastitu udubinu i zaštitili kamenim zidom od vjetra. Rezultat izgleda nestvarno. Stigli smo oko 8:30, prije otvaranja vinarija.
Nismo kušali vina. Ali nam uopće nije bilo žao. Prošetali smo među vinogradima i uživali u tišini.
Ponekad je to dovoljno.
Timanfaya National Park – mjesto koje se ne propušta
Ako postoji jedna atrakcija koju gotovo svi preporučuju, onda je to Timanfaya. I s razlogom.
Nacionalni park nastao je nakon velikih vulkanskih erupcija u 18. stoljeću, a danas se obilazi autobusom koji prolazi kroz krajolik zbog kojeg ćete imati osjećaj da ste na Marsu.
Došli smo oko pola sata prije otvaranja. I to bih preporučila svakome. Kasnije se stvaraju velike kolone automobila pa se čeka dosta dugo.
Nakon dolaska prvo se prolazi kroz kratke demonstracije vulkanske aktivnosti. Pokazuju kako je tlo i dalje izuzetno vruće ispod površine pa se voda ulivena u cijev pretvara u gejzir pare, a suho raslinje plane gotovo trenutno.
Nakon toga slijedi vožnja autobusom kroz zaštićeni dio parka. Iz autobusa se ne izlazi, ali iskreno, to uopće ne smeta. Ruta prolazi kroz polja lave, vulkanske kratre i šarene stijene koje izgledaju potpuno nestvarno. Tijekom vožnje sluša se audio vodič koji objašnjava nastanak krajolika i povijest erupcija. A naravno, i Aron je uživao zbog same vožnje.
Na vrhu se nalazi i restoran El Diablo, jedno od najpoznatijih mjesta na otoku. Osim što ima prekrasan pogled na vulkanski krajolik, poznat je po tome što se dio hrane priprema na roštilju koji koristi prirodnu toplinu vulkana. Ispod roštilja nema plina ni ugljena – toplina dolazi iz zemlje. Već zbog toga ga vrijedi barem vidjeti, čak i ako ne planirate ručati.
Timanfaya je jedna od onih atrakcija koje su vrlo turističke, ali potpuno opravdano. Da ponovno dođemo na Lanzarote, opet bismo je posjetili. ❤️
Playa Papagayo – jedino razočaranje
Prije puta gledala sam fotografije Playa Papagaya.
Na svim listama nalazi se među najljepšim plažama Lanzarotea. Nažalost... Kad smo stigli, toliko je puhalo, a sunce je toliko pržilo da smo nakon petnaestak minuta odlučili otići. S bebićem jednostavno nije imalo smisla ostajati. Šteta, plaža je stvarno prekrasna, ali nekad uvjeti jednostavno nisu na vašoj strani.
César Manrique – čovjek kojem Lanzarote duguje svoj izgled
Mislim da je nemoguće napisati članak o Lanzaroteu, a ne spomenuti Césara Manriquea.
Bio je umjetnik, arhitekt, kipar i veliki zaljubljenik u svoj rodni otok. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je turizam počeo naglo rasti, mnogi su željeli graditi velike hotele i apartmane. Manrique je imao potpuno drugačiju ideju. Želio je da priroda ostane glavna zvijezda Lanzarotea. Zbog njegove vizije danas na većem dijelu otoka nećete vidjeti nebodere ni ogromne reklamne panoe. Kuće su uglavnom bijele, s tradicionalnim zelenim ili plavim drvenim detaljima, a gotovo svaka njegova građevina savršeno se uklapa u vulkanski krajolik. Tek kada smo shvatili koliko je utjecao na izgled otoka, postalo nam je jasno zašto Lanzarote djeluje toliko skladno. To nije slučajnost nego vizija.
I mislim da je upravo zato Lanzarote danas jedan od najljepših primjera održivog razvoja turizma. (Hrvatistan, ugledaj se malo.)
Sljedeće atrakcije upravo su njegovo djelo.
Jameos del Agua – kada se priroda i umjetnost spoje
Jameos del Agua jedno je od najpoznatijih djela Césara Manriquea.
Nekadašnji vulkanski tunel pretvoren je u prostor u kojem se isprepliću priroda, arhitektura i umjetnost. Ovdje se nalazi i malo podzemno jezero u kojem žive sitni bijeli rakovi, endemska vrsta koja postoji samo na ovom području.
U blizini postoji još jedna poznata lokacija - Cueva de los Verdes, ali smo je ovaj put preskočili jer smo odlučili stati na ručak.
Museo LagOmar – apsolutni favorit
Kad bi me netko pitao koju atrakciju ne smije propustiti... Rekla bih LagOmar.
Kuća uklopljena u vulkansku stijenu izgleda kao filmska scenografija. Svaki kutak skriva novu terasu, prolaz ili pogled. Možete provesti sat vremena fotografirajući i još uvijek imati osjećaj da niste sve vidjeli. I što je najvažnije, ima kafić :)
Jardín de Cactus
Još jedno djelo Césara Manriquea.
Na mjestu nekadašnjeg kamenoloma nastao je vrt s tisućama kaktusa iz cijelog svijeta.
Ovdje sam bila sama. Aron je baš tada zaspao u autu pa je muž ostao s njim dok sam ja obišla vrt.
Los Hervideros – Aronov favorit
Da pitate Arona koja mu je atrakcija bila najdraža...
Vjerojatno bi rekao ova. Naravno, ne zbog lave. Nego zbog zvuka. Valovi koji udaraju o stijene potpuno su ga očarali. Šetnica je uređena, obilazak nije dug i svakako bih preporučila stati.
Vidikovac kod Zelenog jezera
Na putu prema Hervideros slučajno smo stali na jednom ugibalištu.
Put je bio je otvoren pa sam izašla sam fotografirati. Kad smo se vraćali s Los Herviderosa... Prilaz je bio zatvoren uz neka posebna upozorenja o nestabilnosti stijena. Dobro da mi nešto nije palo na glavu. 😅 Pravi glupi turist. But hey, imam super fotke.
Stratified City – naše najveće slučajno otkriće
Ovu lokaciju pronašli smo sasvim slučajno na Google Mapsu.
Bili smo na putu prema aerodromu. Imali smo samo pola sata :( Da ponovno idem na Lanzarote, ovdje bih bez problema provela dva ili tri sata. Ponekad upravo mjesta koja niste planirali postanu ona kojih se najviše sjećate.
Bih li preporučila Lanzarote?
Da. Bez razmišljanja.
Ali uz jednu napomenu.
Ako volite tropske otoke pune zelenila, ovo možda nije destinacija za vas.
Ako vas živcira vjetar, možda ga također možete preskočiti.
Ali ako volite neobične krajolike, vulkane, arhitekturu koja poštuje prirodu, vožnje automobilom i osjećaj da istražujete drugi planet... Mislim da ćete se zaljubiti u Lanzarote jednako kao i mi.
Izvori za povijesne i informativne podatke
Kako bih poštovala autorska prava i pružila točne informacije, povijesni i opći podaci u ovom članku provjereni su na:
službenim stranicama Turismo Lanzarote
Fundación César Manrique
službenim stranicama Nacionalnog parka Timanfaya
Svi dojmovi, praktični savjeti i fotografije temelje se na našem osobnom putovanju u rujnu 2025.
