Jesen u Kranjskoj gori
3. – 6. listopada 2026.
Ruta: Kranjska Gora · jezero Jasna · Srednji Vrh · Zelenci · Laghi di Fusine · Planica
Smještaj: Goldhorn Chalet, polupansion
Smještaj: Goldhorn Chalet
Smještaj smo počeli gledati tek u četvrtak. Da, četvrtak. 🤦♀️ Do tada je već svašta bilo popunjeno, i iako smo prvo gledali hotele, na kraju smo Bookinga uzeli Goldhorn Chalet. Ispostavilo se da smo napravili odličan izbor. Nakon ovoga više ne bih ni gledala ništa drugo. Sve je uredno, moderno i cozy, a auto je na sigurnom u garaži. U cijenu je bio uključen polupansion, što nam je bilo top. Doručak i večera služe se u restoranu Oštarija, udaljenoj svega četiri minute pješice od apartmana. Doručak je sasvim OK, a za večeru se svaki dan nudi nekoliko opcija (juha, glavno jelo i desert). Mesojedi tu dolaze na svoje, a mi posebni imali smo gobe, gobe, štrukle, štrukle i, naravno, gobe. 🤣
Odmah uz Goldhorn nalazi se Lačni Kekec, koji su nam i preporučili, a preporuka se isplatila. Ima svačega za sve ukuse, tako da nitko neće ostati gladan, a samo bi za baš, baš vegane moglo biti malo više opcija.
Malo dalje je pizzeria Bedanc, pa nam je jedan dan došlo da pojedemo pizzu. Nakon svih onih recenzija čovjek očekuje da je stigao u Napulj, a mi smo dobili nešto skroz osrednje. Možda smo samo naletjeli na loš dan, ali dojam je bio upravo takav. Blaženi naš Krug. 🍕😂
Dan 1: Jezero Jasna
Stigli smo oko 14 h i, naravno, prvo je trebalo nešto pojesti. 😂 Ručali smo u Lačnom Kekecu, napravili check-in u Goldhornu i zatim krenuli prema jezeru Jasna.
Do Jasne se ide pješke uz rijeku, a to je zapravo prelijepa šetnja uz žubor vode i svjež planinski zrak. Iz nekog čudnog razloga svi živi ipak hodaju po cesti. 🤷♀️😂 Aron je, naravno, do jezera išao biciklom. Taj neće znati hodati kako je krenuo. 😂
Kad smo stigli do Jasne, jednostavno smo se raspametili. Mirna površina jezera, jesenske boje koje se prelijevaju od zlatne do rujne, patkice što lijeno klize vodom i planine koje se uzdižu iznad svega toga. Slovenija je odlučila pokazati što zna, čista poezija.
Tu sam vidjela znak zbog kojeg Phoebe nije išla s nama. Još sam prije čitala da su u nekim slovenskim jezerima pronađene bakterije zbog kojih se kupanje ne preporučuje, a na Jasni je jasno stajalo da se u jezeru ne smije kupati. Phoebe je opsjednuta vodom i vjerojatno bi krepala od napetosti da smo je pustili uz jezero, a cijelo vrijeme govorili: „Ne! Ne! Ne! Ne možeš unutra!“ 😂 Tako da smo se poštedili ovaj put. U apartmanu su nam rekli da u njihovom resortu na jezeru imamo happy hour od 18 do 19 h i mi smo se, naravno, odmah nabrijali. 🍹 Plan je bio savršen: jezero, večer, piće i malo uživanja. Samo što je oko 17 h sunce odlučilo otići svojim putem, a temperatura je iz „baš nam je lijepo“ preskočila ravno u led ledeni. 😂 Lagano smo se vratili u apartman, ugrijali se i odmorili, a navečer pješke otišli do Oštarije na večeru.
Dan 2: Srednji Vrh
Eh, dan 2. 😂 Večer prije vodila se prava debata o tome što ćemo sutra. Idemo na Tromeju, točku gdje se sastaju Slovenija, Italija i Austrija? Ili na Vršič, pa tamo pronaći nešto prikladno? Ili ćemo ipak na treću opciju koju sam ja našla: nije nešto posebno zahtjevno, samo je dugačko, a najbolje od svega, možemo krenuti pješke ravno iz apartmana?
Long story short: Kranjska Gora → Srednji Vrh → Kranjska Gora. Napravili smo 14km, sa 300+ m visinke i oko 20.000 koraka. I iako svugdje piše da izlet traje oko 3 i pol sata, nama je trebalo punih 5. 😂 Ali dobro, mi imamo dijete, pauze, razgledavanje, fotkanje i milijun „čekaj malo“ trenutaka, tako da se na ona prosječna vremena očito ne računamo.
Srednji Vrh
Krenuli smo s glavne ceste, gdje postoji oznaka za Srednji Vrh. Realno, oznake su, blago rečeno, mjestimične. 😅 Ruta nije nešto posebno markirana, tu i tamo se pojavi neka strelica i to je uglavnom to.
Veći dio staze prati makadamsku cestu kroz šumu, a nama je taj dio bio prekrasan. Tu i tamo šuma popusti i otvore se široki vidici na Julijske Alpe, a put vodi pokraj kućica, krava i velikih pašnjaka, uz onaj osjećaj da si pobjegao negdje usred ničega. 🏔️🐄
Mi smo se, naravno, malo pogubili. 😂 Zato sam čak slikala mjesto gdje smo fulali, da netko tko krene istom rutom ne napravi našu grešku. Nakon jednih metalnih vrata, koja su tamo zbog stoke, treba se odvojiti s makadama i ići lijevo, dosta strmo uzbrdo u šumu.
Odatle staza postaje zanimljivija: hoda se preko korijenja i kamenja i više nema onog laganog makadama. Dok tako koračaš kroz šumu, odjednom se iza stabala začuje šum vode, a ubrzo dolazimo do drvenog mostića koji prelazi preko slapa. 🌲💧
Poslije toga smo se opet malo vrtili u krug, jer smo u jednom trenutku došli doslovno nekome u dvorište. Portun zatvoren, mi gledamo, a na njemu piše „Zapiraj leso“. Pa ako piše zapiraj, valjda znači da ga smiješ i otpirat, jel? 😂 I stvarno, tek tada smo shvatili da treba proći kroz farmu i nastaviti prema Srednjem Vrhu.
Fun fact: Srednji Vrh zapravo nije vrh koji osvojiš pa stojiš na vrhu planine. To je staro selo, odnosno zaselak na padini, s kućama i prekrasnim pogledima na okolne Julijske Alpe. 🏔️
Od Srednjeg Vrha već si iznad Gozda Martuljka, a odatle kreće spuštanje prema dolini Save Dolinke. Opet kroz šumu, preko korijenja i kamenja. Mislim da ovom rutom nije baš najpametnije ići nakon kiše. Tu su nam noge već počele ozbiljno otkazivati. 😂 Pogotovo Mateju, koji cijelim putem nosi bombicu. Kad na 10. kilometru stanem još malo slikati, a već imam nekih 300 fotki, naravno da dobijem: „Licia, znači kreni više dole, molim te.“
Aron je dio puta proveo u nosiljci, a dio je hodao, i njemu je sve to bilo top. Uz put smo imali kravice, ovce, jabuke koje smo brali i štapove za igranje. Ostale su nam samo grisine, jer smo mi, genijalci, zaboravili da je nedjelja i da dućani NE RADE. 😂 Ujutro sam zamišljala kako ćemo kupiti nešto konkretno i složiti pravi mali piknik, a umjesto toga bilo je puko preživljavanje s onim što smo imali od doma. Malo je reći da smo jedva dočekali večeru.
Kad smo se napokon vratili u apartman, Aron je nastavio sa svojim autićima. 😂 Malo igranja, malo odmaranja i čekanje večere, a mi smo u međuvremenu pokušavali vratiti noge u funkciju. 😅
Dan 3: Zelenci i Laghi di Fusine
Spavanac je bio božanstven. 😂 Nakon jučerašnjih 20.000 koraka stvarno nam je trebao. Plan za treći dan bio je malo laganiji: Zelenci i Laghi di Fusine.
Zelenci
Zelenci su kratka i lagana šetnja, tako da ovaj put nije bilo ni nosiljke ni bicikla. 😂 Dođeš, prošetaš i već si tamo, a mjesto je zaista posebno. Tek na licu mjesta mi je kliknulo zašto se zovu Zelenci: smaragdnozelena voda, drveni mostići i močvarni krajolik oko izvora, sve u nijansama zelene. 🌿 Tu izvire jedna od dviju rijeka koje čine Savu, a posebno mi je zanimljivo da voda cijele godine ima oko 6 °C, zbog čega izvor ne smrzne ni zimi. Šetnja je kratka, ali definitivno vrijedi stati.
Laghi di Fusine
Laghi di Fusine imaju dva jezera i hrpu označenih staza, tako da svatko može sam odabrati koliko mu se taj dan hoda. Mi smo planirali kružnu šetnju oko Lago Inferiore, donjeg jezera, ali na donji parking nismo mogli jer su tamo baš snimali neki film. 🎬 Parkirali smo se bliže i napravili kružnu šetnju oko jezera koje nam je bilo dostupno.
Posljedice Srednjeg Vrha bile su itekako očite. 😂 Noge su još dobro pamtile što smo im priredili dan prije, pa nam je ova lagana šetnja sasvim odgovarala. Ionako je plan bio opustiti se i uživati: malo hodanja, malo gledanja, malo fotkanja i puno prirode. ❤️
Za povratak je gospodin zaspao u autu, što nam je dalo savršen razlog za još malo điranja. Otišli smo do Planice vidjeti uživo one skakaonice, čisto da možemo zaključiti da su ludi svi koji tamo skaču. Da je gospodin bio budan, vjerojatno bismo ostali duže, jer Planica ima još štošta ponuditi: šumu, park, lijepe poglede, a i posjetiteljski centar mi djeluje zanimljivo. Unutra imaju snijeg i svakakve stvari vezane uz skijaške skokove, pa bih to rado pogledala kako spada. Ali dobro, ne možeš ugurati baš sve u četiri dana.
Popodne u Kranjskoj Gori
Popodne smo samo šetuckali po Kranjskoj Gori, sjeli na kavu i pojeli kolače na trgu. Gradić je simpatičan, mali i uredan, a sve je nekako nadohvat ruke, taman za laganu šetnju nakon cijelog dana u prirodi. ❤️
Dan 4: zapravo ništa ❤️
Odnosno, nije da nismo ništa radili. Opet smo otišli do jezera Jasna. Budući da je bio utorak, ovaj put smo tamo bili gotovo sami: bez gužve i naguravanja, samo jezero, planine i mir. Bilo nam je baš lijepo pomarendati uz vodu, izležavati se i jednostavno biti. Nakon svih izleta taj poludan bez ikakvog plana zapravo nam je bio najpotrebniji.
A onda, naravno, opet Lačni Kekec. 😂 Nismo došli samo na slatko: ja sam uzela bujurdi, Matej Rossini biftek, uz to krumpire s kajmakom i salatu. Štrudl od jabuka dijelili smo sva troje, i dalje stojimo iza toga da je to nama osobno apsolutno najbolji štrudl od jabuka ikad. 🍎❤️ Lačni Kekec, što se nas tiče, veliko da. 😄
Kranjska Gora: ljeti, zimi ili izvan sezone?
Od svih s kojima smo tamo malo popričali dobili smo istu informaciju: sad je baš lijepo. Ljeti je, kažu, potpuno druga priča. Gužva, kaos i ljudi na sve strane, navodno kao da šećeš po Opatiji usred sezone. Jednostavno je prerazvikano. Ali iskreno, nakon što smo vidjeli mjesto, potpuno razumijem zašto.
Zaključak: jesenska Kranjska Gora bila pun pogodak. Nema snijega ni zimske gužve. Priroda je prekrasna, sve je ugodno i opušteno, a za djecu je pravi raj: imaju gdje trčati, gledati životinje, voziti bicikl i istraživati. Ubacujemo Kranjsku Goru na popis destinacija pod kategoriju: „Tu možemo doć opet.“ ❤️
