Beč s bebom usred zime – i opet bismo ponovili
- 2 days ago
- 4 min read
20. – 24. veljače 2025. Dijete: 10 mjeseci
Kad netko kaže Beč, većina pomisli na palače, muzeje i Sacher tortu.
Ja prvo pomislim na metro kojem je jedan mali dječak uporno mahao, rukavice koje je odmah počeo žvakati i panoramsku gondolu u kojoj sam dojila usred vožnje.
Povod našeg odlaska nije bio city break. Tata je imao Hyrox natjecanje i pitao nas:
"Idete sa mnom?"
Naravno da idemo.
Aron tada još nije hodao, a noći su izgledale tako da se budio svaka dva sata. Nismo baš bili odmorna obitelj, ali već smo tada odlučili da ne želimo čekati "idealno vrijeme" za putovanja. Jer ono, iskreno, vjerojatno nikad neće doći.
Put prema Beču
Do Beča smo krenuli autom, a usput napravili pauzu u Grazu. To je grad s jednom od najbolje očuvanih povijesnih jezgri u Europi i stvarno je prekrasan. Malo smo prošetali, ručali i nastavili dalje. Sve je bilo odlično.
Do zadnjih 45 minuta. Zapeli smo u ogromnoj gužvi pred sam ulazak u grad. Aron je već bio umoran od vožnje i odlučio da mu je dosta svega. Plakao je, promet se nije micao, a mi nismo mogli učiniti baš ništa osim čekati. Tih posljednjih 45 minuta činilo nam se duljima od preostalih šest sati vožnje zajedno
Beč kroz dječje oči
Odsjeli smo blizu Pratera zbog Hyroxa, a do centra smo uglavnom išli metroom.
I upravo je metro postao jedna od Aronovih omiljenih atrakcija. Nije nam bilo važno ući u prvi vlak. Pustili bismo jedan da prođe, pa drugi. Aron bi stajao, gledao ih kako dolaze, mahao putnicima i bio presretan.
To su oni trenuci zbog kojih shvatiš da putovanja s djecom više nisu ista. I zapravo su ljepša.
Dok smo šetali centrom, prošli smo pokraj katedrale sv. Stjepana, Hofburga, Bečke državne opere i poznate Kärntner Strasse. Nismo jurili od znamenitosti do znamenitosti. Više smo uživali u atmosferi grada.
Kad ti je prva znamenitost H&M
Vanjska temperatura bila je oko dva stupnja. Aron je bio u toploj vreći za kolica, ali je uporno izvlačio ruke van. Naša prva postaja nije bila neka poznata bečka znamenitost. Bio je to H&M.
Kupili smo rukavice koje je nekoliko minuta kasnije počeo žvakati. I onda smo ostatak dana raspravljali što je gore – mokre rukavice pune sline ili smrznute ručice. Roditeljstvo je stvarno posebna avantura.
Topli predah
Kad smo se dovoljno smrznuli, ugrijali smo se u legendarnom Demelu uz nešto slatko (vidjela sam da je istaknuto tijesto sa šljivama pa sam to isprobala) i topli napitak.
Demel - preporuka. Stvarno je Bečki :)
Ciljano smo otišli jedino u Schmetterlinghaus.
Realno, većina ljudi tamo provede dvadesetak minuta. Mi smo ostali gotovo sat i dvadeset. Aron je bio potpuno očaran leptirima. Nije se ni pomaknuo — samo je širom otvorenih očiju pratio svaki koji bi proletio pored njega, potpuno tih, potpuno fasciniran. Usput, dobro je znati: s kolicima se unutra ne može, pa smo taj sat i dvadeset minuta Arona nosili na rukama. Vrijedilo je, ali ponesite nosiljku ako je imate.
Nakon toga ručali smo u Palmenhausu, koji nam je ostao jedno od dražih mjesta u Beču. Mama je bez problema pronašla odlična vegetarijanska jela, dečki su uživali u mesnim specijalitetima, a cijeli ambijent bio je prekrasan.
Hundertwasser i Prater
Sljedeći dan obišli smo Hundertwasserhaus. Apsolutno nas je osvojio svojim šarenim pročeljem, neobičnim linijama i potpuno drugačijim izgledom od klasične bečke arhitekture. Nakon kratke šetnje oko njega, sklonili smo se u simpatični kafić preko puta, ugrijali se uz kavu i sendvič te nastavili dalje.
Poslije smo otišli na Prater. Prater je jedan od onih dijelova Beča koji odmah dobiješ osjećaj da moraš posjetiti, pogotovo s djetetom. Mi smo tamo spojili dječju zabavu, ručak, moju vožnju roller coasterom i onu panoramsku gondolu koju ćemo, zahvaljujući Aronu, definitivno još dugo pamtiti.
Aron je plakao možda tri puta u životu. Jedan od tih puta dogodio se baš tijekom vožnje velikim panoramskim kotačem. Naravno.
Na kraju sam ga dojila u gondoli samo da se malo smiri. Danas nam je to jedna od najdražih uspomena. Tada baš i nije bilo tako zabavno.
Hyrox
Prvi dan otišli smo bodriti cure iz ekipe koje su se natjecale, a sljedeći dan došlo je vrijeme za tatin nastup.
Za one koji možda ne znaju, Hyrox je fitness natjecanje koje kombinira osam kilometara trčanja s osam funkcionalnih stanica poput guranja i povlačenja saonica, veslanja i nošenja utega. Ukratko – nije baš lagana nedjeljna šetnja.
A naš natjecatelj nije imao ni idealne pripreme. Aron je tada još prolazio fazu buđenja svaka dva sata, pa je noć prije utrke bila, u najmanju ruku, zanimljiva. Ali ako se već moraš buditi svakih nekoliko sati, bolje je buditi se u Beču nego doma, zar ne?
Na natjecanje smo ponijeli kolica, nosiljku i zaštitne čepiće za Aronove uši jer je glazba bila stvarno glasna. A ja? Nosila sam ga dobra dva sata, a s obzirom da je u tom trenutku imao već 11 kila, moja leđa su taj "trenirala" gotovo jednako kao i tata.
Tata je na kraju završio negdje ispod sredine poretka — što s obzirom na neprospavanu noć i bebića u pozadini navijačke skupine, i nije loš rezultat.
Baš nam je bilo lijepo vidjeti koliko ovakav događaj može biti obiteljski i koliko je bilo djece koja su navijala za svoje roditelje.
Prije povratka kući svratili smo po originalne Sacher tortice.
Ne za nas. Za naše none i noniće. Prekrasno su zapakirane i odličan su suvenir.
A onda nas je iznenadio Ptuj
Na povratku kući odlučili smo stati u Ptuju i potpuno se oduševili.
Ptuj je najstariji grad u Sloveniji, s poviješću koja seže u rimsko doba. Mi to nismo znali kad smo stali — samo smo vidjeli lijepu srednjovjekovnu jezgru i dvorac koji se uzdiže iznad grada, pa smo odlučili prošetati.
Meni je baš zanimljivo da smo ga zapravo otkrili sasvim slučajno – a riječ je o gradu s gotovo 2000 godina povijesti.
Malo smo prošetali, fino ručali i ostali iznenađeni koliko nas je osvojio.
Bismo li opet?
Bez razmišljanja.
Iako smo bili neispavani.
Iako smo zapeli u gužvi.
Iako smo kupovali rukavice umjesto suvenira.
Iako sam dojila usred panoramske gondole.
Danas se ne sjećam stresa. Sjećam se malog dječaka koji maše metrou, leptira koje je promatrao kao najveće čudo na svijetu, navijanja za tatu na Hyroxu i jednog zimskog Beča koji nam je pokazao da putovanja s djecom nisu teža nego samo drugačija.
Ukupno:
Putovanje: mama, tata i jedan mali neispavani putnik
Glavni organizator: tata + Hyrox
Najviše prijeđenih kilometara: auto, kolica i naše noge
Najbolje uspomene: potpuno neplanirane
